Ako kod kuće imate tinejdžera ili tinejdžericu, u dobi 15-16 godina, vjerojatno ste već odradili razgovor o auto-školi. Možda ste upravo usred te epske bitke za ili protiv polaganja vozačkog ispita koji bi vašem maloljetniku trebao omogućiti da od proljeća, kad će dvokotači opet masovnije zujati gradom, ponosno sjedne na skuter ili motocikl i odveze se ‘u život’. Ništa čudnoga… Mnogim se iskusnim vozačima kosa diže na glavi već od same pomisli na njihovo dijete na motociklu, u današnjem prometnom kaosu. Ne zato što misle da ono to ne može, kako piše Večernji list. Dapače, roditelji većinom za svoju djecu misle da su pažljiva i odgovorna. Neka to zaista i jesu, pa se (neki) roditelji s pravom ne boje grešaka svoje djece u prometu. Isto tako, s pravom se svi zajedno užasavamo tuđih grešaka, koje su često takvog kalibra da ih samo iskusan vozač može predvidjeti i zaobići.
Iskustvo se može steći samo u praksi, za volanom, bilo automobila, bilo dvokotača. Ključno je sad pitanje je li pametnije dopustiti mladom vozaču da to iskustvo stekne u automobilu, okružen čvrstom karoserijom i sigurnosnim sustavima, ili na motociklu, izložen na milost i nemilost drugim vozačima koji motocikliste najčešće ne percipiraju. Reći ‘da’ ili ‘ne’ polaganju vozačkog ispita sa 16 godina?
S jedne strane je praktičnost i sloboda kretanja, što je posebno bitno u sredinama bez adekvatnog javnog prijevoza. S druge je strane rizik nezrelosti mladog vozača i nepažnje onih starijih. Ispravno postupiti u ovakvoj situaciji dodatno otežava pritisak koji nameće okolina. “Zašto ja ne mogu, a svi moji prijatelji već su u auto-školi?” Kako odgovoriti na to pitanje, a ne biti diktator u očima vlastita djeteta? Diktator ili ne, treba realno sagledati argumente za i protiv, te ostati čvrsto pri stavu za kojega procijenite da je u konkretnom slučaju najviše za dobrobit djeteta. To ovisi o psihofizičkoj spremnosti vašega maloljetnika, kao i uvjetima života i prometnim okolnostima u kojima bi tinejdžer eventualno upravljao mopedom.
Zreliji vozač i sigurnije vozilo
Pripremajući ovu priču, anketirala sam svoje kolege, sve redom dugogodišnje automobilske novinare. Smatraju li da mladi vozači prve korake u prometu trebaju napraviti sa 16 godina kao motociklisti ili dvije godine kasnije kao vozači automobila? Iako su mišljenja podijeljena, više ih je na strani teze o ipak malo zrelijoj osobi i sigurnijem prometnom sredstvu.
Rijetki koji smatraju da je skuter dobar ulaz u svijet vožnje predlažu dogovaranje ruta kojima mladi vozač smije voziti. To bi bile mirnije rute, prometnice s brzinom ograničenom na 40 km/h, najviše 50 km/h. Mladi vozač tu bi bio u manjem riziku, a opet bi stekao konkretno vozačko iskustvo, uz samostalnost koja ide uz mogućnost da se sam negdje odveze. To su pozitivni bodovi za maloljetničku vožnju. Negativni su i dalje prisutni – ne mora pogriješiti maloljetni vozač motocikla. No, drugi divljaju po cesti, voze pijani, otimaju prednost, a 16-godišnjaci nemaju dovoljno ni životnog ni vozačkog iskustva da tuđe greške predvide i izbjegnu.
– Vožnja motocikla kudikamo je zahtjevnija od vožnje automobila. Treba puno više iskustva i umijeća da bi se na motociklu u kritičnoj situaciji moglo reagirati brzo i na pravi način – prevladavajući je stav.
Prije na motor, nego u auto
A opet, prije se može do dozvole za vožnju motocikla, nego do one za upravljanje automobilom. Naravno, sa 15-16 godina i položenom AM ili A1 kategorijom klinci ne mogu voziti kakav god motocikl. S 15 godina mogu polagati ispit za vozačku dozvolu AM kategorije, za skuter ili laki četverocikl do 50 kubičnih centimetara. Takva vozila postižu maksimalnih 45 km/h.
S navršenih 16 godina mladima je dostupna i A1 kategorija, za vožnju lakog motocikla, s motorom zapremine do 125 kubika te snage do (11 kW) 15 KS. Ovdje je bitan i odnos snage i mase motocikla – ne smije prelaziti 0,1 kW/kg.
Krenu li ovim putem već sa 16 godina, mladi vozači motocikla dvije godine kasnije mogu polagati ispit za A2 kategoriju. Ova kategorija dozvoljava vožnju motocikla s najvećom snagom od 35 kW (47,6 KS) i omjerom snage i mase koja ne smije prelaziti 0,2 kW/kg. Ne djeluje puno, ali motocikl je lagano vozilo pa je tu ovaj omjer snage i mase značajna stavka. Također, opet se valja vratiti na činjenicu da za nesreću u kojoj sudjeluje motocikl u većini slučajeva nije kriv vozač motocikla, ali posljedice su za njega (i njegovog putnika) kudikamo ozbiljnije nego za vozača automobila.
Manje ginu u prometnim nesrećama
Kako bismo ovu temu sagledali sa svih strana, za analizu psihofizičke spremnosti za vožnju motornog vozila, kao i vrste ozljeda i uzroke smrti kod mladih, obratili smo se stručnjacima iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Prim. Ivana Brkić Biloš, dr. med. spec. epidemiologije, voditeljica je Službe za epidemiologiju i prevenciju kroničnih nezaraznih bolesti. Gordan Sarajlić je dr. med. spec. epidemiologije. Oboje su česti sugovornici na temama o stradavanju u prometu. Ozljede u prometu su vodeći uzrok smrti od ozljeda u djece i mladih, navode Ivana Brkić Biloš i Gordan Sarajlić.
Analize pokazuju značajan godišnji pad smrtnosti od ozljeda kod djece i mladih, ponajviše kao rezultat pada smrtnosti od prometnih nesreća u ovoj dobi. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova u Hrvatskoj je 2024. u prometnim nesrećama smrtno stradalo 239 osoba.
Od ukupno smrtno stradalih osoba, njih 21,3% ili svaka peta osoba bila je u dobnoj skupini do 24 godine. U toj dobi zabilježeno je 760 teško ozlijeđenih, te 3368 lakše ozlijeđenih osoba. Iako djeca i mladi do 24 godine najviše stradavaju kao vozači ili putnici u osobnim automobilima, 14 osoba (24%) je stradalo u svojstvu vozača ili putnika na motociklu, najviše u dobi 18-24 godine.
Analizira li se stradavanje od prometnih nesreća u dobnoj skupini 18-24 godine, ukupno je smrtno stradalo 38 osoba, a njih 37% (14) ili svaka treća osoba u svojstvu vozača ili suputnika na motociklu. U istoj dobnoj skupini teške ozljede zbog nesreće na motociklu pretrpjelo je 112 osoba, a lakše ozljede 186 osoba.
Od 15 godina za upravljač
– Analiziramo li svojstvo sudionika prometnih nesreća, u ovoj dobnoj skupini (18-24), 2024. godine poginulo je 25 vozača. Gotovo je izjednačen broj poginulih vozača osobnih automobila (12) i vozača motocikla (11). U prosjeku, svake godine u prometnim nesrećama pogine 29 vozača starih 18-24 godine. U 2024. godini 311 vozača (18-24) bilo je teže, a 1384 lakše ozlijeđeno. U prometnim nesrećama ne stradaju samo vozači, već i drugi sudionici. U 2024. je poginulih bilo 38 jer su, osim vozača, stradali i putnici i pješaci. U 2023. su poginula 32 vozača, što je za sedam više poginulih nego 2024. Broj poginulih vozača unazad 10 godina je u rasponu 25-34 poginula vozača. Analizira li se broj poginulih vozača motocikla u dobnoj skupini 18-24, vidljivo je znatno smanjenje; 2023: 17, a 2024: 11 – kazuju I. Brkić Biloš i G. Sarajlić.
U Republici Hrvatskoj, dakle, Zakon o sigurnosti prometa na cestama dopušta mladima već od 15 godina upravljanje mopedom, a od 16 godina lakšim motociklima do 125 cm³, uz prethodno položen vozački ispit i liječnički pregled. Za srednje motocikle (do 35 kW) minimalna dob je 18 godina.
– Time se pretpostavlja određena razina fizičke i psihičke sposobnosti, no to ne znači nužno da su svi mladi u toj dobi u potpunosti spremni za sigurno sudjelovanje u prometu u svojstvu vozača motocikla. Adolescencija je razdoblje u kojem procjena rizika, samokontrola i donošenje odgovornih odluka još nisu u potpunosti razvijeni. Zbog toga su mladi češće skloni impulzivnom ponašanju, precjenjivanju vlastitih sposobnosti i podcjenjivanju opasnosti u prometu. Vožnja motocikla zahtijeva visoku razinu koncentracije, brze reakcije i stalnu svjesnost rizika. Ovdje treba spomenuti konzumaciju alkohola kao jedan od važnih čimbenika rizika za nastanak prometnih nesreća kod vozača općenito, uključujući vozače motocikla. S druge strane, ne mogu se zanemariti individualne razlike među mladima. Neki su odgovorni, oprezni i ozbiljno shvaćaju prometna pravila, dok drugi nisu. Kvalitetna edukacija, dobra vozačka obuka i stalni nadzor mogu znatno povećati sigurnost mladih vozača – upozoravaju I. Brkić Biloš i G. Sarajlić.
Najrizičniji sudionici u prometu
Navode da u prometnim nesrećama u kojima je stradala osoba bila na motociklu često dolazi do teških tjelesnih ozljeda zbog velike izloženosti tijela i izostanka zaštitne strukture kakvu imaju automobili. Motociklisti se ubrajaju među najrizičnije sudionike u prometu zbog težine posljedica. Česte su ozljede glave i mozga, osobito kod vozača koji nisu nosili kacigu ili su sudjelovali u sudaru pri većim brzinama. Vrlo su česti i prijelomi kostiju, posebno nogu.
Osim toga, motociklisti često zadobivaju ozljede prsnog koša i unutarnjih organa, koje mogu biti po život opasne zbog snažnog udarca o cestu, drugo vozilo ili fiksni objekt. Česte su i površinske ozljede kože nastale klizanjem po kolniku, koje iako ponekad djeluju blaže, mogu biti opsežne i zahtijevati dugotrajno liječenje.
Prema podacima o bolničkom liječenju u 2024. godini zabilježene su 603 hospitalizacije zbog nezgoda na motociklu. Od toga se većina odnosi na osobe muškog spola, 91%, i na osoba u dobi 25-34 godine starosti.
Unesrećeni motociklisti najčešće su pretrpjeli ozljede koljena i potkoljenice (115 hospitalizacija), ozljede prsnog koša (102) i ozljede glave (79). Najveći udio ozljeda glave, čak oko 40% pretrpjele su mlade osobe. U Republici Hrvatskoj nošenje zaštitne kacige za motocikliste zakonski je obavezno prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama. Obveza se odnosi na vozača i putnika na motociklu ili mopedu. Kaciga mora biti homologirana i pravilno pričvršćena tijekom cijele vožnje. Cilj ove zakonske odredbe je smanjenje rizika od teških ozljeda glave, koje su među najčešćim i najopasnijim posljedicama prometnih nesreća motociklista.
