Kako roditelji mogu djecu kroz igru naučiti da u prometu budu sigurna, upozoriti ih na opasnost

Djeci treba reći i loše strane onoga čemu su svakodnevno izložena. Konkretno, prometa. Treba im reći da promet znači mogućnost da brže i jednostavnije stignemo tamo gdje trebamo. Ali, treba im reći i da u prometu mogu stradati, jer su ljudi nepažljivi, nestrpljivi i netolerantni. Taj razgovor ozbiljne tematike možete odraditi ležerno i zabavno. Dijete o opasnostima prometa možete podučiti kroz igru.

Djeca uče od roditelja

Djetetu morate reći da i odrasli griješe, da vozači griješe. Morate mu reći da ni pješački prijelaz – koji je općenito gledajući sigurna zona – nije apsolutno siguran. Pješaci toga moraju biti svjesni. I djeca moraju voditi računa o svojoj sigurnosti. Apsurdno je tek tako izaći na cestu, pa i na zebru, i nepoznatom vozaču položiti svoj život u ruke. Taj ‘detalj’ morate usaditi djetetu u svijest. Vi ste, kao roditelji, za to zaduženi.

Kako takvo nešto reći djetetu – da upamti, a da se ne uplaši? Najlakše i najučinkovitije to možete napraviti kroz igru. Sve dulje dane možete iskoristiti da s djetetom prošetate do klupe. Najbolje je odabrati lokaciju uz zebru u blizini škole. Zaigrajte igru: jedno od vas dvoje neka broji vozila koja se (npr tijekom 15-20 minuta) neće zaustaviti da pješaci prijeđu preko ceste, drugo neka broji vozače koji se zaustave. Bez obzira kojih bude više, kroz ovu će igru / vježbu dijete shvatiti da se automobil ne zaustavi svaki put kad pješak zakorači na cestu.

Pojasnite djetetu da svi ljudi, pa tako i vozači, imaju i loše dane. Ponekad su umorni. Ponekad razmišljaju o puno drugih stvari pa nisu koncentrirani na promet koliko bi trebali biti. Recite mu da vozači često pogledavaju na mobitel dok voze, iako to ne bi smjeli, a dok to rade pogled im nije na cesti. Nije na zebri i pješacima na njoj. Zato pješacima pogled uvijek treba biti na vozačima.

Razgovor s djetetom o prometu

Ako djetetu nije ugodno gledati u oči vozače, nepoznate osobe, naučite ga da gleda kotače vozila. Kad se kotači prestanu okretati, sigurno je krenuti preko kolnika. Dijete će tako nešto dulje čekati da prijeđe cestu, ali prijeći će ju sigurno, bez obzira na stanje vozača koji se u tom trenutku nađu na toj cesti.

Imajte samo na umu da će detalji o posljedicama naleta vozila na pješaka uznemiriti dijete. Stoga – bez detalja. Nesreće se događaju i o njima treba razgovarati kako bi dijete naučilo prepoznati i izbjeći rizičnu situaciju. No, taj razgovor ne bi trebao obuhvatiti opise lomova ili leta pješaka preko kolnika, čak ni ako dijete kojim slučajem pita takvo nešto. Postavi li dijete pitanje čiji bi odgovor bio uznemirujući, na vama je da ga preoblikujete u primjereniju rečenicu.