“Kako da spriječim dvogodišnje dijete da to radi u autu? Sve smo probali, ništa ne djeluje…” Pitanje ovih roditelja odnosilo se na slučaj otkopčavanja sigurnosnog pojasa u autu. Dijete je naučilo kako se to radi i očito se zabavlja panikom koju izaziva kod svojih roditelja.
Od argumentiranog razgovora ne može se puno očekivati. U toj dobi, potencijalno rješenje problema – odnosno nastojanje, jer treba ustrajati i ponavljati – varira ovisno o situaciji. Ako su u autu s djetetom dvije osobe, jedna treba sjediti pored djeteta. Na svaki pokušaj odvezivanja treba primiti djetetovu ruku i upozoriti da ga pojas čuva, da ga on drži u sigurnoj sjedalici. Ako ste krenuli negdje gdje ne morate nužno ići, u park, upozorite dijete da se bez pojasa ne može voziti i da se, nastavi li s odvezivanjem, vraćate kući. No, onda se zaista i morate vratiti kući. Morate pokazati da mislite ozbiljno.
Nema pojasa, nema parka
Jednako treba postupiti i ako je vozač sam s djetetom: nema tko spriječiti odvezivanje, odmah treba odustati od odlaska u park. Starijem djetetu možete u praksi pokazati što se događa kad nije vezano. Na neprometnoj površini krenite sporo voziti pa naglo zakočite – obavezno sporo vozite, brzinom hoda, tako da nema opasnosti od ozljede. I pri niskoj brzini kod naglog će kočenja dijete skliznuti te eventualno završiti na podu iza prednjeg sjedala. Uplašit će se, ali će shvatiti. To je radikalniji ‘recept’, no dokazano učinkovit.
Zašto dijete uopće odluči da se (više) ne želi vezati u autu? Djetetu starom, primjerice, godinu i pol, dvije to sine kad jednom prstićima stisne gumb i pojas se otvori. Čitava situacija bude mu zabavna, pogotovo ako se oko nje stvori i šušur jer se roditelji uznemire i obrate posebnu pozornost na dijete. Druga mogućnost je da ste pojaseve prejako zategnuli, ili se u sjedalici uz dijete nagužvala i kakva dekica ili majica, pa je djetetu bilo neudobno i izlazak iz te stege dočekalo je s olakšanjem. Pa više ne želi natrag.
Treća opcija, koja vrijedi i za stariju djecu, je da ste djetetu sami pokazali da se voziti može i bez da je vezano u sjedalici. Nije vam se dalo gnjaviti s kopčanjem, išli ste samo na kratko, do kvartovske trgovine? E, to vam je to. Sad ćete puno više vremena i truda uložiti da djetetu opet objasnite da je vožnja bez sjedalice i pojasa nesigurna. Kako to riješiti, kako izbjeći?
Svi trebaju koristiti pojas
Prije svega, nemojte stvoriti problem. Pazite da je djetetu u sjedalici uvijek udobno, da pojasevi nisu prejako zategnuti. Neka u autu uvijek bude jedna draga igračka, koju dijete može dobiti tek kad je pojas zakopčan. Nešto zabavno, na baterije, što proizvodi zvukove, ali zvuk neka bude isključen. Upalite ga tek kad se pojas zakopča. I, naravno, vi u autu uvijek morate biti vezani. Kod nešto starije djece velik je problem utjecaj vršnjaka. Vidi li dijete na odlasku iz vrtića da se druga djeca ne moraju vezati, bunit će se jer vi inzistirate na sigurnosnoj sjedalici i vezivanju. Tako roditelji jedni drugima stvore problem. Ustrajte, inzistirajte i dalje. Ne ustručavajte se djetetu reći istinu – da vi ne želite riskirati njegov život samo zato što roditelj njegova prijatelja ili prijateljice ne mari hoće li mu dijete stradati. Pripremite se na potencijalni razgovor s tim drugim roditeljem, jer djeca si međusobno sve prepričavaju, ali ustrajte i recite djetetu istinu.
