Auto me navukao, auto me vikao.
Klimatizacija namještena na automatski mod. Vanjske temperature od preko 25 stupnjeva temperaturu u automobilu učinile su teško podnošljivom, nakon što je vozilo nekoliko sati bilo parkirano na suncu. Automatika je odradila svoje i puhanje iz klimatizacijskih otvora podesila je na maksimum, ravno u moje oči. U sporom gradskom prometu tijekom vožnje pokušavam napipati komande klima-uređaja i osloboditi se tog nametljivog strujanja zraka. Ali, na dodirnom ekranu automobila ništa se ne može napipati. Sve moraš vidjeti.
Što najviše ometa vozača?
Vozač mora gledati u centralni ekran da bi vidio gdje mora dotaknuti ekran da preusmjeri ili smanji strujanje zraka. Ponekad čak ni ne može vidjeti odmah, već mora tražiti po izbornicima da podesi audio sustav, navigaciju ili druge funkcije automobila. Mobitel više nije usamljen u ometanju vozača, iako se i on pridružio crnom timu.
Naime, tradicionalna ‘velika trojka’ u (ne)sigurnosti cestovnog prometa u Hrvatskoj dobila je četvrtog člana crnog tima. Kako piše Večernji list, prebrzoj vožnji, vožnji pod utjecajem alkohola i nekorištenju sigurnosnog pojasa – kao glavnim uzrocima teških prometnih nesreća – gotovo se ravnopravno pridružila distrakcija.
Zašto je mobitel problem?
Kada u kontekstu prometnih nesreća govorimo o distrakciji, prije svega se misli na korištenje mobitela tijekom vožnje. Kažnjivo je, već je općepoznato da ne možemo istovremeno gledati mobitel i cestu. Unatoč kaznama i nesrećama, u gradskoj vožnji gotovo svaki drugi vozač u ruci ima mobitel. U kontekstu smanjenja pozornosti upotreba mobitela tijekom vožnje uspoređuje se s vožnjom pod utjecajem alkohola. Distrakcija je i vizualna i manualna i kognitivna. Dok su oči na mobitelu, nisu na cesti. Kad vozač pogleda ekran, pa makar samo sekundu-dvije, vozi naslijepo. Pri brzini od 50 km/h to znači da prijeđe desetke metara bez kontrole nad situacijom. Nadalje, ako je mobitel u ruci, ruka nije na volanu. Tipkanje po mobitelu smanjuje kontrolu nad vozilom i usporava reakciju vozača, primjerice kad auto ispred njega zakoči ili mu dijete istrči pred automobil.
Također, vozaču koji razmišlja o onome što čita na mobitelu ili o onome što mu sugovornik kazuje, u tom trenutku misli nisu na vožnji. Razgovor, poruke ili notifikacije odvlače mu pozornost. Njegov mozak ne može kvalitetno obrađivati prometnu situaciju i sadržaj na mobitelu istovremeno. Rezultat je produljeno vrijeme reakcije, veći rizik da će nam promaknuti neki znak, pješak ili drugo vozilo. S mobitelom u ruci raste vjerojatnost prometne nesreće, i zato je kažnjivo tijekom vožnje koristiti mobitel.
Nije ispravno sve što nije kažnjivo
S druge strane, imati u automobilu dodirni zaslon – onakav kakav je u svim novim vozilima – nije kažnjivo. Štoviše, zadnjih je godina poželjno, u trendu. Proizvođači kao da se natječu tko će u auto ugraditi veći dodirni zaslon, s više funkcija kojima se pristupa pipkanjem po tom ekranu. Uvjerili su nas da je to bolje.
No, piše Večernji list, jeftinije je u auto ugraditi jedan ekran nego nekoliko gumbića kojima bismo brzo pristupili klimatizaciji i audiosustavu. Zbog niže cijene proizvodnje žrtvovana je sigurnost jer kad ima okrugli kontroler za klima-uređaj, vozač može namjestiti klimatizaciju a da ne skine pogled s ceste. Kad mora “piknuti” točno određeno mjesto da smanji puhanje iz klimatizacijskog otvora, to ne može bez gledanja u ekran. Mora maknuti pogled s ceste. Sučelja s kompliciranim izbornikom opterećuju vozača. Jesu li proizvođači toga svjesni? Naravno! Budući da su već i auti inteligentni, i oni su toga svjesni. Zato i reagiraju na distrakciju vozača, na pogled koji više nije na cesti. Auto naučen da upozori na upotrebu mobitela danas upozorava i na upotrebu – samog sebe.
