Vidjeti i biti viđen. Jedna je to od ključnih stavki sigurnosti u prometu, a koliko je vidljivost važna najočitije je u danima poput sadašnjih. Čak i kad nema magle, sivilo je sve preuzelo. Sivima se čine i ceste i kuće, drveće, automobili… Obveza paljenja svjetala na vozilima i tijekom dana sada je (nadamo se) svima jasna. Vozila su sa svjetlima uočljivija i za vedrih dana.
U tmurnim pa time i nepreglednim uvjetima ključno je upaliti svjetla na automobilu. Naravno, po danu ta svjetla ne pomažu vozačima da bolje vide ispred sebe. Tada je uloga svjetala da nas drugi bolje i prije uoče: drugi vozači, biciklisti, pješaci. No, što je s pješacima? Iz Ministarstva unutarnjih poslova upozoravaju kako bi i pješaci, noću i danju u slučajevima smanjene vidljivosti, trebali biti osvijetljeni ili označeni reflektirajućim materijalom. To se primarno odnosi na pješake koji se kreću kolnikom na javnoj cesti izvan naselja.
Reflektirajuća oznaka na odjeći ili torbi
Kad su u pitanju djeca, reflektirajući element na odjeći ili obući trebao bi biti pravilo i dok mališani hodaju uz rub ceste i u naselju, pa čak i općenito. Jer, i tamo gdje postoji nogostup djeca će se naći u situaciji da trebaju prijeći kolnik. Možda postoji pješački prijelaz, možda ne postoji. Rasvjeta također – negdje postoji i ispravna je, drugdje će tek svjetla vozila koje prilazi osvijetliti malog pješaka. U takvim će situacijama vozač prije uočiti dijete (i odraslu osobu) ako ono na sebi ima npr. jaknu s reflektirajućim dijelovima. Ili reflektirajući privjesak na školskoj torbi.
Neovisno o dobrodošlim reflektirajućim oznakama, Zakon o sigurnosti cestovnog prometa propisuje i kako bi se u prometu trebali kretati pješaci. Prije svega, pješak se ne smije zadržavati na kolniku, ni kretati po njemu – osim kad ga mora prijeći. Pješak se mora kretati nogostupom. Ako njega nema, mora hodati pokraj kolnika. Iznimno, ako nema ni nogostupa ni nešto prostora pored kolnika po kojem bi se pješaci mogli sigurno kretati, oni smiju hodati po kolniku. No, tada se moraju kretati što bliže rubu kolnika, i to vrlo pažljivo i tako da ne ometaju i ne sprečavaju promet vozila.
Pravila kretanja za pješake
Kad se pješaci moraju kretati kolnikom, trebaju hodati jedan iza drugoga. To posebno vrijedi kad je cesta nepregledna, vidljivost smanjena ili kad je promet vozila gust. Pravilo je da se pješak koji hoda kolnikom na javnoj cesti mora kretati uz lijevi rub kolnika u smjeru kretanja. Iznimno, može hodati uz desni rub kolnika ako je to za njega sigurnije. Primjerice, zbog nepreglednog zavoja ili provalije. Kad treba prijeći kolnik, pješak to treba obaviti pažljivo, najkraćim putem. No, prije stupanja na kolnik mora se uvjeriti da je to sigurno učiniti. Da kolnik baš tada nije pun vozila. Ako je u blizini zebra, pothodnik ili nathodnik, pješak mora kolnik prelaziti tim putem. Uvjet je da pješački prijelaz u naselju nije udaljen više od 50 metara, odnosno 100 m izvan naselja.
Na obilježenome pješačkom prijelazu na kojem se prometom pješaka upravlja prometnim svjetlima za pješake, odnosno na raskrižju, pješak je dužan postupiti prema tim znakovima. Isto tako, kad na raskrižju prometom upravlja policajac, pješaci mogu prelaziti preko kolnika samo dok im je danim znakom dopušten prijelaz. Samo je zebra, bez semafora i bez policajca? Ni tada pješak ne smije samo ‘skočiti’ pred vozača. Prije stupanja na pješački prijelaz pješak je dužan obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju.
Podrazumijeva se da pješak ne smije bezglavo juriti preko kolnika ni tamo gdje nema zebre. Mora paziti da time ne dovodi sebe u opasnost te da ne ometa promet vozila. Na kolniku je, naravno, zabranjeno igranje, vožnja dječjim biciklom, romobilom i koturaljkama. U ovim klimatskim uvjetima, ne škodi spomenuti da se na kolniku ne smije ni skijati ni sanjkati.
