Jutarnja špica, žurite dijete odvesti u vrtić. Pogledavate na sat. Brinete hoćete li zakasniti na posao. Sa stražnjeg sjedala dijete se žali jer je kod kuće zaboravilo igračku, na radiju nabrajaju gdje su u prometu najveće gužve. Kolona automobila ispred vas svake dvije sekunde staje i kreće.
U takvom scenariju većina nas provodi više od 80 posto svog vozačkog života. Ipak, kad se povede razgovor o sigurnosnim sustavima u automobilima, reakcija mnogih vozača i dalje glasi: „Ma što će mi svi ti radari i senzori. Taj auto mi treba samo za po gradu, do dućana i vrtića. Ne idem s njim na duga putovanja. Nikad nije bio na autocesti.“
Ovo je jedna od najopasnijih zabluda u modernom prometu, a najčešće u prvi plan ispliva kad razmišljamo o tome koji gradski auto kupiti.
Grad je prometno najnepredvidljivije okruženje
Na autocesti vozimo većim brzinama i prometni uvjeti su prilično predvidljivi. Svi voze u istom smjeru, nema pješaka, biciklista ni semafora. Grad je, s druge strane, pravo prometno minsko polje ‘ranjivih sudionika’.
Pješak koji pretrčava cestu izvan obilježenog prijelaza. Dijete na romobilu koje izleti iza parkiranog automobila. Biciklist u mrtvom kutu. Vozač ispred vas koji naglo skoči na kočnicu jer je uočio slobodno parking mjesto. To su situacije koje se u gradu događaju u sekundi. Svakodnevno.
Statistika prometnih nesreća prilično je jasna: najveći broj naleta na pješake i najveći broj sudara dvaju vozila događa se upravo u gradskim zonama, pri brzinama između 30 i 50 km/h.
Uključimo ovdje i malo fizike. Nalet na pješaka ili drugo vozilo pri brzini od 40 km/h bez kočenja oslobađa sile jednake padu s nekoliko metara visine. U gradu ne vozimo manje vrijedne putnike da bismo pristajali na manje sigurne automobile.
Sekunda nepažnje u “kreni-stani” ritmu
Nakon napornog radnog dana, koncentracija prirodno opada. Dovoljan je samo jedan trenutak – primjerice, pogled prema stražnjem sjedalu ili provjera navigacije – da previdite kočenje vozila ispred sebe.
Tu na scenu stupaju sustavi poput autonomnog kočenja u nuždi. Oni ne spavaju, nemaju loš dan, ne gledaju jesu li stavili torbu na stražnje sjedalo. Također, ti sustavi reagiraju znatno brže od ljudskog živčanog sustava. U gradu, taj sustav ne znači samo hoćete li ili nećete morati s vozilom kod limara. On spašava živote pješaka i sprječava ozljede vrata kod putnika.
Tehnologija više nije luksuz rezerviran za skupe limuzine
Do prije desetak godina, napredni sustavi pomoći vozaču (ADAS) bili su opcija raspoloživa samo u skupim poslovnim limuzinama i velikim SUV-ovima. No, automobilska industrija se mijenja, a s njom i svijest o tome da sigurnost mora biti dostupna svima.
Pozitivan primjer te prakse u autoindustriji je i Suzuki. Već godinama dokazuje da mali i kompaktni gradski automobili ne smiju biti ogoljeni od sigurnosti. Modeli poput Swifta danas u standardnoj opremi donose komponente koje izravno rješavaju najčešće gradske izazove:
- Sustav pomoći pri kočenju koji reagira na pješake, bicikle i motocikle: Ključni saveznik u gradskim gužvama i u blizini pješačkih zona.
- Nadzor mrtvog kuta i upozorenje na promet straga: Neprocjenjivo pri prestrojavanju na avenijama s više traka ili pri vožnji unatrag s nepreglednog parkirališta.
- Prepoznavanje prometnih znakova i upozorenje na prekoračenje brzine: Podsjetnik na smanjeno ograničenje brzine u zonama škola i vrtića, kada nam misli nakratko odlutaju.
I to je tek mali dio sigurnosnog paketa Suzuki Swifta: prilagodljivi tempomat, pomoć pri zadržavanju u voznoj traci, sustav sprječavanja napuštanja vozne trake, sustav nadzora vozača, automatski poziv u nuždi…
Gradski automobili više nisu mali
Razmišljanje o gradskom automobilu kao o ‘drugom autu u obitelji’ kojem ne treba sigurnosna oprema opasna je zamka. U tom automobilu prevozimo djecu na treninge, u škole i vrtiće. U njemu provodimo najstresnije prometne minute u danu.
Ne manje bitno – automobili koje doživljavamo primarno kao gradske (više) nisu mali auti. Sa svakom novom generacijom pojedini su modeli rasli i dimenzijama, a ne samo opremljenošću. Uzmimo opet za primjer Suzuki Swift. Današnji Swift u duljinu mjeri 386 centimetara. Za čak 15,5 cm dulji je od prvog VW Golfa, koji je (bio) sinonim za kompakte, budući da je on u svojoj izvornoj europskoj verziji bio dugačak 370,5 cm. Što to znači za današnjeg vozača i njegovu obitelj? Znači da su automobili koje tradicionalno doživljavamo kao gradske modele u praksi odavno prerasli tu ulogu. Veliki su poput kompaktnih automobila koje smo doživljavali kao luksuzniji način obiteljskog odlaska na ljetovanje.
Europska unija diktira pravila
Zato se na modele iz današnje gradske klase niti ne može gledati isključivo kao na aute ‘za po gradu’. Mnogima su oni jedini obiteljski automobil. Auto u koji smjeste obitelj i svu potrebnu prtljagu, te se upute na more. U planine. Gdje god treba. I tu leži dio odgovora na pitanje trebamo li baš sve te sigurnosne sustave imati (i) u gradskom automobilu. Ne voze ti automobili samo po gradskim prometnicama. Bez problema svladavaju i otvorenu cestu, autocestu, sve obiteljske izazove. Zato i oni moraju imati neke od sustava koji su stvarno korisni na tom tipu prometnica.
Moraju li imati baš toliko toga, zbog čega im je i cijena zadnjih godina bitno porasla? Europska komisija kaže da moraju, da i gradski automobili moraju imati sve napredne sustave pomoći vozaču kao i velike obiteljske krstarice. Jer, što je jednome drugi auto za po gradu, drugome je obiteljski auto za putovanje. Pravila su jasna i proizvođači automobila moraju ih primjenjivati.
Bez obzira u kojoj ste kategoriji, kada sljedeći put budete birali automobil za grad, nemojte gledati samo veličinu prtljažnika i potrošnju. Pogledajte popis sigurnosne opreme, jer i u gradskoj gužvi napredni sustavi asistencije nisu luksuz, nego najbolji suvozač kojeg možete imati.
